MOTIVACIJA:
Aktivnosti su bile podijeljene prema centrima i djeca su istraživala životinje i njihova staništa. Cilj je bio povezati pojam staništa sa domom – kao što ljudi imaju dom tako dom imaju i životinje. Djeca su s lakoćom povezala životinje sa staništem jer smo prošlu pedagošku godinu radili na projektu domaćih i divljih životinja i ovo područje im je bilo poznato. Potrebno je bilo samo ih podsjetiti na termin „brlog“.
Slijedilo je čitanje slikovnice „Ježeva kućica“, Branka Čopića. Nakon prikazanih ilustracija poslušali smo i audio priču i na taj način omogućili djeci doživljaj priče kroz različite medije.

POTICAJI:
Istražujemo koja životinja ima bodlje, a koja krzno.
Djeci su bile ponuđene fotografije životinja iz priče „Ježeva kućica“, a cilj je bio usvojiti termine poput „krzno“, „koža“, „bodlje“. Sljedeći zadatak je bio da se fotografije poredaju na osnovi poretka što je najmekše, a što najtvrđe.

Likovna aktivnost: slikanje po promatranju
Ponuđene su bile fotografije kože, bodlji i krzna te su ovisno o interesu djeca izabrala fotografiju i na temelju promatranja slikala.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pričamo priču
Na temelju ponuđenih fotografija životinja cilj je bio da djeca osmisle svoju priču. Na samome početku su bili vrlo zbunjeni pa su zatražili pomoć odgojitelja. Odgojitelj je uzeo fotografiju ježa i započeo:
„Bio jednom jedan jež koji je živio u šumi i probudio se jako gladan. Što mislite što se tada dogodilo?“
Ivano je uzeo fotografiju ježa s jabukom i nastavio: „Došao je do drveta s kojeg je pala jabuka i pojeo ju.“
Luka: „Odlučio se odmoriti i sakupio se u loptu i spavao u lišću.“
Ivano: „Kad se odmorio pronašao je drugog ježa u šumi i pozvao ga na igru. Uvukao se u lopticu i počeli su se kotrljati po šumi.“
Luka: „Došao je zečić i htio se igrati sa njima. On je skakao jer se ne može kotrljati. Pojavila se lisica koja ih je nanjušila njuškom i pitala može li se i ona igrati. Naša priča je završila.“

Pričanje priče „Ježeva kućica“ uz pomoć aplikacija
U suradnji s roditeljima koji su nam isprintali na velikom formatu životinje iz priče, djeca su na svoj način prepričavala najvažnije segmente. Cilj aktivnosti je bio da poprate redoslijed radnje u priči te da imenuju emociju koju je pojedini lik osjećao u određenoj situaciji. Također smo mogli istražiti moć glasa i govora, ovisno što od njih određena situacija zahtijeva (glasno/tiho, visoki/duboki glas).

Boravak na zraku; spontana aktivnost
Za vrijeme boravka na zraku nekoliko djevojčica samoinicijativno je odlučilo od lišća izgraditi dom za ježića iz priče. Nakon nekog vremena Iris i Helena su odlučile sakupljati grančice. Na upit odgojitelja što će napraviti sa grančicama odlučno su odgovorile: “Pa to su bodlje za ježića.“
Odgojitelj: “U redu ali kamo ćete staviti te bodlje?”
Djevojčice: “Pa na tijelo od ježića.”
Odgojitelj: “Gdje vam je tijelo?”
Djevojčice: “Napravit ćemo kuglicu od pijeska.”
Pijesak je bio suh i kuglice nisu nikako mogli formirati. To je bio poticaj da dođemo do zaključka zašto ne možemo napraviti kuglice. Franka je izvrsno zaključila da moramo donijeti vodu, zaliti pijesak i tada pokušati. Priključila su joj se i ostala djeca, no sada smo naišli na novi problem. Potrebno je bilo pronaći pravilan omjer vode i pijeska. Ježiću su falile i oči kao i njuškica. Napravili su ih od sitnih kamenčića. Gotovi ježići bili su spremljeni u svoje kućice od lišća. Aktivnost je trajala cijelo jutro i nastavila se i drugi dan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Mjesec listopad završili smo lutkarskom predstavom „Ježeva kućica“, Branko Ćopić, u izvedbi naše odgojiteljske dramske skupine (odgojitelji: Kristina Poljak, Andrea Špoljarić, Ana Jumić, Nikolina Jurković, Ana Puzjak, Karolina Žiljak, Nikolina Katić). Djecu je dočekao pravi šumski ugođaj. Sjedili su na kockastim balama sijena i malim panjevima, okruženi mirisom pravog, jesenskog lišća.