Nakon prošlogodišnjeg početka suradnje sa Planinarskim društvom Bistra i gostovanja njihovog predsjednika Tomislava Novosela koji nas je upoznao s planinarenjem i što nosi u svom planinarskom ruksaku, ove godine smo odlučili teoriju potvrditi u praksi.

I tako smo mi krenuli put Sljemena jedno sunčano prijepodne tog predivnog 10.listopada.  Malim plavim autobusom – samo za odgojno-obrazovnu skupinu „Vrapčići“. Priključila su nam se još dva planinara: Katja i Mario. Početna točka nam je bio Hotel Snježna kraljica. Lijepom stazom prošli smo pored  Crkve Majka božje Sljemenske – Kraljice Hrvata.  Malim uspon vodio nas je pored Činovničke livade kojom se inače sanjkamo zimi. Dobro smo se zagrijali, kad li su nam se trbuščići počeli javljati. Podno tornja napravili smo pauzu i vratili energiju. Baš je ukusan taj sendvič! Dolazimo do „Vidikovca“ gdje je svatko od nas dobio žig sa kontrolne točke „Sljeme – vrh“ kao uspomenu, a i dokaz da smo bili tako visoko. Naše kuće izgledaju tako sitno.  Pozdravljali smo se s ostalim planinarima koji su se dovezli novom žičarom. Prema autobusu smo se vratili drugim putem koji je bio pomalo strm i neravan, a nama prilika isprobati spuštanje pomoću užeta. Prava avantura!

U vrtić smo se vratili umorni i gladni, ali prezadovoljni i nasmijani.

Tko kaže da je planinarenje dosadno hodanje, hm?

Pripremila:

Nikolina Vidović, zdravstvena voditeljica