Tijekom mjeseca veljače posegnuli smo za svim oblicima odgojno-obrazovnog rada.

Ususret maškarama, dani obojani emocijama,

ususret proljeću,

iako znamo da zima još uvijek nas gleda ...

i neka je, jer veselimo se svakome danu, pa i mogućim pahuljama.

Nastojali smo učeći svakodnevno kroz rad sa djecom, naučiti još nešto, osnažiti vlastite alate, profesionalno, ali i privatno.

Odslušali smo u ugodnom društvu, interaktivna predavanja magistre socijalne pedagogije, Sonje Jarebice, koja je svoje bogato profesionalno iskustvo stekla radeći u radu s djecom i mladima s problemima u ponašanju. Svoj rad usmjerila je na sprječavanje ili ublažavanje socijalnih problema djece i mladih, djelujući u smjeru poticanja pozitivnih promjena u ponašanju i uvjetima u kojima odrastaju i razvijaju se. Socijalna pedagogija podrazumijeva holistički i osobni pristup djeci i mladima koji povezuje obrazovanje i društvenu skrb o njima, a uključuje rad s pojedincem i socijalnim okruženjem (obitelj, škola, vršnjačke grupe, ali i šira zajednica), s krajnjim ciljem afirmacije prava djece. Mi smo sa magistrom odslušali dva predavanja: Disciplina u grupi i Preuzimanje odgovornosti  (stručna, profesionalna i moralna kompetencija odgojitelja).

Nadalje, u sklopu Programa predškole kao obaveznog dijela desetosatnog programa, kao i za djecu koja pohađaju Program za javne potrebe (nisu korisnici vrtića), organiziran je posjet u OŠ Bistra 12. i 16.2. Kako bismo olakšali tranziciju predškolskog djeteta iz jednog sustava u drugi smatramo da suradnja oba sustava treba biti kontinuirana te podržavana od obje ustanove što se pokazalo i ove pedagoške godine.

Veljaču smo prepolovili dodatnim naglaskom na emociju ljubavi. Voljeti – roditelje, prijatelje, igru, priču, voće,…ljubav čini život, a život se odvija u odgojno-obrazovnom radu svake od naših skupina, dakako kroz pomno osmišljene aktivnosti utkane u igru.

Nadovezali smo se sa predstavom klauna Čupka u izvedbi Dječje čarobne scene,

a 17. veljače i maškarama.  Suvremeni način života i moderne tehnologije nisu omeli tradiciju stavljanja maski na naša lica.

Dječje lice i onako  je bez maske i iskreno, dok jedan dan u godini postaje nešto što će mu putem baštine, tradicije, običaja… pomoći prebroditi strahove, pomoći mu kroz zamišljeni lik izgraditi veće samopouzdanje…ispoljiti talente koji možda ne izlaze svaki dan iz osobnosti pojedinca.